Kako razviti zdravu privrženost sa detetom?
Osnovni vid emocionalnog razvoja je afektivna vezanost, tj. privrženost koja se zasniva na kvalitetu odnosa deteta sa bliskim osobama. Emocionalni razvoj je primarna potreba deteta, te je važno adekvatno ga usmeriti i negovati kako kod odojčeta, tako i tokom odrastanja deteta.
Najčešće osobe prema kojima dete oseća privrženost su:
Roditelji, odnosno odgajatelji, jedan ili oba
Druge odrasle osobe iz porodice
Stariji brat ili starija sestra.
*Ukoliko postoji više osoba prema kojima je dete afektivno vezano one su organizovane hijerarhijsku i taj redosled koji je samo ustanovilo treba poštovati.
"Privrženost između roditelja i deteta ne treba poistovećivati sa takozvanim razmazivanjem, jer razvoj privrženosti utiče prvenstveno na emocionalni i socijalni razvoj deteta, a ne na uspostavljanje određenog načina ponašanja deteta."
Kako se razvija sigurna i stabilna privrženost?
Ukoliko uspevate da prepoznate potrebe vašeg deteta i adekvatno odgovarate na njih, brzo ga umirite, naklonjeni ste mu, uvažavate i cenite izbore vašeg deteta, ono će razvijati unutrašnji model sebe kao voljene i vredne osobe koja može da upravlja svojim emocijama. Na taj način razvija se odnos poverenja koji je veoma važan za temu koju obrađujemo.
Tanka je linija između poverenja i nepoverenja, tako da zastrašivanje dece, naročito nepostojećim bićima i stvarima može imati kontraefekat. Umesto toga u skladu sa njihovim uzrastom im objasnite šta je dozvoljeno, a šta ne i budite dosledni u tome. Negujte iskrenost u međusobnom odnosu kako dete ne bi stvorilo iskrivljenu sliku o stvarnosti, već razvilo poverenje.
Pri odgoju deteta potrebno je strpljenje jer je njemu svet velika nepoznanica, a roditelji su vodiči kroz pustolovinu zvanu upoznavanje sveta. Kontinuirana i ponovljena iskustva detetu stvaraju unutrašnji model koji dalje značajno utiče na trenutne, a i na buduće odnose koje dete razvija.
Sve nevedeno dovodi do adekvatnog regulisanja emocija kod deteta i razvijanja životnih veština. To pomaže detetu da na pravi način razume i prihvati svoja i tuđa ponašanja.
Šta ako privrženost između između Vas i deteta nije čvrsto uspostavljena?
Ukoliko imate poteškoća da uvidite šta je potrebno vašem detetu, da uspostavite adekvatnu komunikaciju sa njim i odnos poverenja, bez panike! U tom slučaju se obratite psihologu ili drugim stručnim licima koji su dostupni u vašoj lokalnoj sredini, kako bi vas usmerio i posavetovao.
Psiholog je stručno lice, obučeno za rad sa porodicom, te će Vam pružiti neophodnu pomoć i podršku.
U suprotnom uz neadekvatno postupanje prema detetu, odnosno neodgovaranjem na njihove potrebe može se razviti: nesigurna privrženost, te se neretko javlja i anksioznost kode dece, problemi u ponašanju, problemi sa mentalnim zdravljem, nelagodnost, zavisnost, nepoverljivost, uznemirenost i ranjivost.
Ni jedno dete nije isto, te nemojte se iznenaditi ako dva deteta različito reaguju na iste situacije i vaspitne metode.
Da li detinjstvo roditelja utiče na njihovo roditeljstvo?
Rano iskustvo ima više tendencije da bude značajnije od iskustva u odraslom dobu. Roditelji koji su tokom svog detinjstva razvili nesigurnu povezanost sa svojim roditeljima imaju šanse da budu adekvatno psihološki raspoloživi svojoj deci, što dalje može da dovede do značajnih rizika kod dece.
Važno je znati da se roditeljima može pomoći da unaprede svoje roditeljske kompetencije i razviju svest o potrebama deteta, te ukoliko primete da im je neophodna podrška istu i potraže jer to doprinosi postizanju najboljeg interesa deteta.
Autor teksta: Jelena Džunić, diplomirani socijalni radnik